Baveći se mišlju da svaka škola, a napose ona u kojoj radim(o), treba postati brižna zajednica,  dolazim(o) do  ideje  da je jako važno uvesti novu modu :  

Pomaganje je  u OŠ LudINa!!! 

U svijetu koji u udarnim terminima svakodnevno ravnodušno gleda prizore   nanošenja boli svih vrsta pod "normalno", takva ideja izgleda neostvarivo idealistička, no ipak!

Ipak je važno svakodnevno činiti male pomake u ostvarivanju velikoga cilja, a to je smanjiti nasilje i povećati osjetljivost prema drugima.  U trenucima kada nas nešto na tome putu ipak spriječi, kada, kako bi to rekao naš Danijel, "zatiltamo", tada nam treba neki kutak...sličan mirnom, toplom, sigurnom kutku iz roditeljskog doma ili možda,  kutku iz mašte....

E,  takav smo kutak stvorili i u školi! Dugogodišnji stanovnik naših zamisli, potom jedan prazni prostor preuređivan sponzorskim i sredstvima našega osnivača i naposljetku,  brižno opreman mirni kutak za "crne" ( ili žute?) trenutke naših učenika.

Prvi je u njega imao čast zaviriti, iskušati i tako ga simbolično-otvoriti!,  naš Danijel... 

Mirna soba napokon je, prešavši dugi put od ideje do širom otvorenih vrata, opravdala sve što se u nju uložilo. A vrijeme koje je pred nama, a koje će i nadalje biti najpametnije potrošeno u činjenju dobrih stvari sebi i drugima, opravdat će to još više.